definicija |
obilježje ljudskoga jezika koje omogućuje njegovu strukturnu raščlambu na dvije apstraktne razine 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: strukturna dvojnost, dvojnost jezične strukture |
istovrijednice |
engleski: double articulation, duality of patterning |
napomena |
Prva artikulacija podrazumijeva razlaganje jezičnoga izričaja na najmanje jezične jedinice koje imaju značenje (morfeme), dok se drugom artikulacijom morfemi razlažu na još manje jedinice koje imaju oblik, ali ne i značenje (foneme). Pojam prve i druge artikulacije koje se zajedničkim imenom zovu dvostruka artikulacija uvodi francuski lingvist Andre Martinet. U američkoj literaturi uobičajen naziv je strukturna dvojnost (duality of patterning). |
razredba |
polje: etnologija i antropologija |
vrela |
vrelo definicije: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, 1968. Zagreb: Matica hrvatska |
