definicija |
sposobnost govornika da se služi dvama jezicima |
kontekst |
Dvojezičnost može biti osobina pojedinca, ali isto tako može biti značajka cjelokupne jezične zajednice u kojoj se redovito upotrebljavaju dva ili više jezika.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: bilingvizam, bilingvnost |
istovrijednice |
engleski: bilingualism njemački: Bilingualismus, Zweisprachigkeit francuski: bilinguisme ruski: двуязычие, билингвизм švedski: tvåspråkighet |
podređeni nazivi |
aktivna dvojezičnost, dodatna dvojezičnost, društvena dvojezičnost, egzogena dvojezičnost, endogena dvojezičnost, istodobna dvojezičnost, koordinirana dvojezičnost, neujednačena dvojezičnost, odbojna dvojezičnost, pasivna dvojezičnost, podređena dvojezičnost, slijedna dvojezičnost, složena dvojezičnost, uravnotežena dvojezičnost |
napomena |
Maksimalističko shvaćanje dvojezičnosti podrazumijeva potpunu i jednaku ovladanost dvama jezicima, dok se prema minimalističkome shvaćanju dvojezičnošću smatra poznavanje drugoga jezika do određenoga stupnja. Dvojezičnost može obuhvaćati dva jezika, standardni jezik i dijalekt ili dva dijalekta, a prema pojedinim autorima i dva različita registra (formalni i neformalni). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo konteksta: Trask, Robert Lawrence. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga. Zagreb. |
