definicija |
spoj dvaju samoglasnika kod kojih oba dijela pripadaju istomu slogu, ali je nosilac sloga samo jedan, a drugi se po izgovoru približava suglasniku 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: diftong |
istovrijednice |
engleski: diphthong njemački: Diphthong francuski: diphtongue ruski: дифтонг švedski: diftong |
napomena |
U radovima o staroslavenskim glasovima dvoglasi koji se donose u primjerima kojima se objašnjava podrijetlo u praslavenskome obično se zapisuju s oznakom ispod u i i koja upućuje na neslogotvornost (npr. oṷ, *neṷos – stsl. novъ), da su se au, eu, ou izgovarali blisko spojevima av, ev, ov, a ai, ei, oi blisko kao aj, ej, oj. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Damjanović, Stjepan. 1995. Staroslavenski glasovi i oblici. Jadranka Filipović. Zagreb. |
