dinamika

im. ž. jd.

definicija	dio fizike koji se na temelju zakona gibanja klasične i kvantne mehanike te relativističke fizike bavi izučavanjem čestica i tijela u gibanju te sila koje pritom djeluju
istovrijednice	engleski: dynamics francuski: dynamique
razredba	polje: fizika grana: opća i klasična fizika projekt: Izgradnja, odabir i usuglašavanje hrvatskoga nazivlja u fizici
vrela