definicija |
jezik drugoga razdoblja u povijesti prvoga slavenskog književnog jezika od kraja 11. stoljeća do uspostave narodnih književnih jezika |
istovrijednice |
engleski: Church Slavonic language njemački: Kirchenslawisch francuski: slavon d'église, slavon liturgique ruski: церковнославянский язык talijanski: lingua slava ecclesiastica, slavo ecclesiastico češki: církevní slovanština švedski: kyrkoslaviska |
podređeni nazivi |
hrvatski crkvenoslavenski jezik |
napomena |
U tome se razdoblju prvi slavenski književni jezik više ne temelji na nekome živom narječju, nego na knjiškoj tradiciji. Ima i dalje ulogu književnoga jezika, ali mu je norma znatno nestabilnija nego u starocrkvenoslavenskome razdoblju. Mnogo je jači utjecaj lokalnih govora, tako da se razvijaju različite lokalne (nacionalne) inačice poznate pod nazivom redakcije ili recenzije: ruska (istočnoslavenska), bugarska, makedonska, srpska, bosanska, hrvatska, češka i rumunjska. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
