definicija |
tkivo čije su stanice sposobne odgovoriti na podražajno djelovanje određenoga čimbenika zahvaljujući posjedovanju specifičnih receptora |
kontekst |
Uporabom lijekova koji oponašaju ili blokiraju aktivnost kemijskih transmitera moguće je selektivno mijenjati mnoge autonomne funkcije. Te funkcije obuhvaćaju veći broj ciljnih tkiva, uključujući srčani mišić, glatke mišiće, endotel krvnih žila, egzokrine žlijezde i presinaptičke živčane okončine.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: izvršno tkivo |
istovrijednice |
engleski: effector tissue |
napomena |
Ciljno tkivo odgovara osobito na djelovanje neurotransmitera živčanoga sustava, hormona ili lijeka. Lijek može utjecati na više ciljnih tkiva, pri čemu određeni učinci mogu biti nepoželjni. U tome se slučaju naziv ciljno tkivo može odnositi na ono tkivo u kojemu je djelovanje lijeka poželjno. Primjerice, primjena simpatomimetika u liječenju astme inhalacijom osigurava najveći učinak lijeka na ciljno glatko mišićno tkivo dišnoga puta s najmanje neželjenih učinaka na druge tjelesne sustave. |
razredba |
polje: temeljne medicinske znanosti |
vrela |
vrelo konteksta: Temeljna i klinička farmakologija. / glavni ur. Bertram G. Katzung ; ur. Susan B. Masters, Anthony J. Trevor. 11. izd. Zagreb : Medicinska naklada, 2011. |
