struna tražilica

image shadow

briket

im. m. jd.
definicija
 

geometrijski definirani oblik tvari ili materijala male mase, približno istoga oblika i izmjera kao gotova tvorevina, koji služi kao materijalni ulaz u proces kalupljenja ili ekstrudiranja

istovrijednice
 

engleski: briquet, preform

njemački: Brikett

francuski: briquette, produit comprimé

razredba
 

polje: kemijsko inženjerstvo
projekt: Elektronički rječnik polimerstva – hrvatsko-englesko-njemački

vrela
 

vrelo naziva: HRN EN ISO 472:2007 Plastika – Rječnik (ISO 472:1999; EN ISO 472:2001)