briket

im. m. jd.

definicija	geometrijski definirani oblik tvari ili materijala male mase, približno istoga oblika i izmjera kao gotova tvorevina, koji služi kao materijalni ulaz u proces kalupljenja ili ekstrudiranja
istovrijednice	engleski: briquet, preform njemački: Brikett francuski: briquette, produit comprimé
razredba	polje: kemijsko inženjerstvo projekt: Elektronički rječnik polimerstva – hrvatsko-englesko-njemački
vrela	vrelo naziva: HRN EN ISO 472:2007 Plastika – Rječnik (ISO 472:1999; EN ISO 472:2001)