benefaktiv

im. m. jd.

definicija	semantička uloga koja označuje sudionika u čiju se korist provodi neka radnja
istovrijednice	engleski: benefactive njemački: Benefaktiv francuski: bénéfactif ruski: бенефактив češki: benefaktiv švedski: benefaktiv
napomena	Primjerice u rečenici Ivan je Mariji ispekao kolač. Mariji je benefaktiv. Budući da se benefaktiv najčešće kodira dativom, često se govori i o benefaktivnome dativu.
razredba	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
vrela