struna tražilica

image shadow

behabitiv

im. m. jd.
definicija
 

iskaz kojim govornik izražava reakciju na tuđe ponašanje ili na kakvu situaciju

vrela
istovrijednice
 

engleski: behabitive

njemački: behabitativer Sprechakt

francuski: behabitif, acte behabitif

ruski: бехабитив

češki: behabitives

švedski: behabitiv

napomena
 
U behabitive Austin ubraja iskaze kao što su isprika, zahvala, gledište, suosjećanje, pozdrav, želja i neslaganje.
razredba
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)