definicija |
stil u likovnoj umjetnosti, književnosti i glazbi dominantan od kraja 16. stoljeća do polovine 18. stoljeća kojemu su glavne značajke razigranost masa i obradba površina, monumentalnost prostornih koncepcija, naglašen osjećaj dinamičnosti i dramatičnosti, kontrast i iluzionizam te povezivanje urbanizma, arhitekture, skulpture i slikarstva |
istovrijednice |
engleski: baroque njemački: Barock francuski: baroque talijanski: barocco |
poveznica |
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6003 |
napomena |
Stilska obilježja baroka, ostvarena u urbanizmu, došla su do izražaja ponajprije u transformaciji samoga središta baroka – grada Rima. Već potkraj 16. stoljeća u planovima pape Siksta V. stvoreni su preduvjeti za oblikovanje strukture baroknoga grada, koju čine žarišta prostora (monumentalne građevine ili trgovi) povezana ravnim širokim ulicama, a postupno se tijekom 17. stoljeća razvijala još dinamičnija urbana organizacija. |
razredba |
polje: povijest umjetnosti |
vrela |
