definicija |
sudionik stanja ili događaja na semantičkoj razini koji se u sintaksi ostvaruje kao obvezna sintaktička skupina uz glagol te ima tematsku ulogu i nalazi se na A-položaju |
istovrijednice |
engleski: argument njemački: Argument francuski: argument ruski: аргумент talijanski: argomento češki: argument švedski: argument |
podređeni nazivi |
unutarnji argument, vanjski argument |
suprotnica |
adjunkt |
napomena |
Iz razdoblja generativne gramatike kad se nije pretpostavljalo da su svi argumenti primarno spojeni na položaje unutar glagolske skupine (VP) potječe podjela na vanjske (spojene ili generirane izvan glagolske skupine) i unutarnje argumente (spojene unutar glagolske skupine) . |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
