definicija |
zavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto apozicije u osnovnoj surečenici, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se apozicija odnosi prema imenskoj riječi koju određuje |
istoznačnice |
nepreporučeni naziv: apozitivna rečenica |
istovrijednice |
engleski: appositive relative clause, sentence with appositive relative clause njemački: Appositionssatz francuski: relative appositive, proposition relative appositive ruski: аппозитивное придаточное предложение talijanski: proposizione relativa appositiva švedski: appositionell satsfogning, appositionell sats |
poveznica |
http://gramatika.hr/pravilo/apozicijske-recenice/105/#pravilo |
napomena |
U nekim se gramatikama apozicijske rečenice smatraju vrstom atributnih rečenica. U tome se sustavu atributne rečenice dijele na dopunske/nerestriktivne (apozicijske) i odredbene/restriktivne (sve ostale) atributne rečenice. Tako je npr. u Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Školska knjiga. Zagreb. Naziv apozitivna rečenica u svojim gramatikama upotrebljavaju Katičić i Raguž. Međutim, naziv apozitiv (ni naziv atributiv) ne upotrebljava se u suvremenoj hrvatskoj gramatičarskoj praksi, a ne upotrebljavaju ga ni Raguž ni Katičić u svojim gramatikama, tako da nema ni tvorbenoga uporišta za naziv apozitivne rečenice. Od imenice apozicija u skladu s tvorbenim pravilima hrvatskoga standardnog jezika moguće je izvesti samo pridjev apozicijski, pa se nazivu apozicijska rečenica daje prednost pred nazivom apozitivna rečenica. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
