definicija |
nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju |
istovrijednice |
engleski: apposition njemački: Apposition francuski: apposition ruski: аппозиция češki: apozice švedski: apposition |
kratice |
hrvatska: Ap. |
poveznica |
http://gramatika.hr/pravilo/apozicija/81/#pravilo |
napomena |
U nekim se gramatikama apozijska rečenica smatra vrstom atributne rečenice (v. natuknicu apozicijska rečenica). U skladu s time i apozicija bi se mogla smatrati vrstom atributa. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
