definition |
hrvatska filološka škola čiji se postanak veže uz hrvatski narodni preporod i ilirski pokret, program joj se zasnivao na rezultatima koje su postigli ilirci, a djelovala je do početka osamdesetih godina 19. stoljeća 
|
equivalents |
english: Zagreb philological school german: Zagreber philologische Schule french: école de philologie de Zagreb, école philologique de Zagreb russian: загребская филологическая школа italian: Scuola filologica di Zagabria czech: filologická škola záhřebská |
note |
Ilirski jezikoslovci i njihovi sljedbenici tvore zagrebačku filološku školu. U njezinoj su prvoj fazi (od početka preporoda do kraja četrdesetih godina) vodeći preporoditelji Ljudevit Gaj, Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić. Djelatnost škole ogleda se u afirmaciji Gajeve slovopisne reforme i oblikovanju gramatičke norme ilirskoga jezika, što se u praksi svodilo na oblikovanje slovopisne, pravopisne i gramatičke norme hrvatskoga standardnog jezika na štokavskoj osnovici i otvorenosti prema utjecajima ostalih hrvatskih narječja. Najvažniji su predstavnici druge faze (od pedesetih do kraja sedamdesetih godina) bili Adolfo Veber Tkalčević i Bogoslav Šulek te u početku i Vatroslav Jagić. Pedesete i šezdesete godine 19. stoljeća vrijeme su dominacije zagrebačke škole u hrvatskoj filologiji unatoč brojnim kritikama koje su joj upućivali predstavnici riječke i zadarske škole te nepovoljnih prilika prouzročenih Bachovim apsolutizmom. Zagrebačka škola zagovara morfonološki pravopis (gibkoća, lučba, obči, raztežljivost), pisanje er za /r̩/ (pervi), ě za odraz jata (čověk, o tělesih nebeskih, zvěroslovje), -ah u imeničkome G mn. i starije padežne nastavke u D, L, I mn., punu slobodu u oblikovanju stručnoga i znanstvenoga nazivlja (svevlad, svevladstvo – diktatura). |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Samardžija, Marko; Selak, Ante. 2001. Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti. Pergamena. Zagreb. |
