vijenac

im. m. jd.

definicija	gornji zaključni element klasičnoga napusta koji se nalazi iznad friza kao profilirani horizontalni pojas koji konzolno izlazi izvan ravnine vertikalnih dijelova konstrukcije
istovrijednice	engleski: cornice njemački: Gesims francuski: corniche talijanski: cornice
razredba	polje: povijest umjetnosti projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
vrela	vrelo definicije: Harris, C. M. Illustrated Dictionary of Historic Architecture New York: Dover, 1983.