definicija |
priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake usporedbe osnovne surečenice, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka usporedbe odnosi prema predikatu |
istoznačnice |
dopušteni naziv: komparativna rečenica nepreporučeni naziv: poredbena rečenica, usporedna rečenica |
istovrijednice |
engleski: sentence of comparison njemački: Komparativsatz francuski: proposition adverbiale de comparaison, proposition circonstancielle de comparaison ruski: сравнительное предложение talijanski: proposizione comparativa češki: srovnávací věta, srovnávací souvěta švedski: komparativ satsfogning, komparativ sats |
podređeni nazivi |
rečenica podudaranja |
poveznica |
http://gramatika.hr/pravilo/usporedbene-recenice/98/#pravilo |
napomena |
Usporedbene rečenice neke gramatike obrađuju kao načinske rečenice. U svojim gramatikama Maretić, Brabec, Hraste i Živković, Težak i Babić te Raguž upotrebljavaju naziv poredbene rečenice, Silić i Pranjković naziv usporedne rečenice, a Hudeček i Mihaljević naziv usporedbene rečenice. Naziv usporedne rečenice Maretić upotrebljava za nezavisnosložene rečenice odnosno surečenice nezavisnosloženih rečenica. Među nazivima poredbena rečenica, usporedna rečenica i usporedbena rečenica prednost se daje nazivu usporedbena rečenica jer je riječ o nazivu tvorenomu od riječi usporedba, kojoj se u hrvatskome standardnom jeziku daje prednost pred riječi poredba. Naziv usporedne rečenice nema dobro tvorbeno uporište. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo naziva: Hudeček, Lana; Mihaljević, Milica. 2017. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. |
