definicija |
pravo koje institucije EU-a donose temeljem Osnivačkih ugovora, a koje pored pravnih akata: uredbi, direktiva, odluka, preporuka i mišljenja, obuhvaća i druge akte: poslovnike, pravilnike, programe, zaključke Europskoga parlamenta i sl. 
|
kontekst |
Sekundarno pravo proizlazi iz Osnivačkih ugovora na temelju njihovih izričitih odredaba. Ono nastaje aktivnošću institucija Europske unije. Riječ je o pravnim pravilima koja nastaju i stupaju na snagu prema ugovorom propisanom postupku i u okviru regulatorne nadležnosti Europske unije.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: sekundarno pravo EU-a |
istovrijednice |
engleski: secondary law, EU secondary law njemački: sekundäres Recht, sekundäres Recht der EU francuski: droit secondaire, droit secondaire de l'UE |
napomena |
Pojedini autori (Chalmers i dr. 2010: 98) međuinstitucionalne sporazume i međunarodne sporazume koje Unija sklapa s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama također ubrajaju u sekundarno pravo. Međutim, drugi ih autori (Isak, 2010: 81 i Streinz, 2008: 174) smatraju pravnim aktima Unije, ali ih u hijerarhiji smještaju između primarnoga i sekundarnoga prava. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Schweitzer Michael/Hummer Waldemar/Obewexer Walter, Europarecht, Manzsche Verlags- und Universitätabuchhandlung, Wien, 2007. vrelo konteksta: Ćapeta, T.; Rodin, S. Osnove prava Europske unije : na temelju Lisabonskog ugovora : gradivo za cjeloživotno obrazovanje pravnika. Zagreb : Narodne novine, 2010. |
