sekstant

noun m. sl.

definition	sprava kojom se mjere vodoravni i okomiti kutovi visine nebeskih tijela radi određivanja položaja broda
context	Rad sekstanta se temelji na osnovnom zakonu optike o odbijanju svjetlosti: upadni kut je jednak kutu odbijanja, a upadna i odbijena zraka leže sa normalom u jednoj ravnini koja je okomito na ravninu refleksije.
equivalents	english: sextant
classification	polje: geodezija grana: pomorska, satelitska i fizikalna geodezija projekt: Hrvatsko pomorsko nazivlje - tradicija i suvremena kretanja
source	source of definition: Benković, F. i dr. Terestrička i elektronska navigacija. Split : Republički hidrografski institut, 1986. source of context: Benković, F. i dr. Terestrička i elektronska navigacija. Split : Republički hidrografski institut, 1986.