definicija |
riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: proklitika, prepozitivna atonička riječ, prislonjenica |
istovrijednice |
engleski: proclitic njemački: Proklitikon francuski: proclitique ruski: проклитика, проклитическое слово |
suprotnica |
zanaglasnica |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Jozić, Željko i dr. 2013. Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. |
