struna search engine

image shadow

okomitost

noun f. sl.
definition
 

relacija između pravaca, ravnina ili vektora kojom se utvrđuje da je kut među njima pravi

synonyms
 

admitted term: ortogonalnost

equivalents
 

english: orthogonality

german: Orthogonalität

french: orthogonalité

note
 
Oznaka je za okomitost ┴. Dva su pravca u ravnini međusobno okomita ako i samo ako su im koeficijenti smjerova recipročni i suprotna predznaka. Pojam okomitosti poopćuje se i na druge matematičke objekte i tada se ne naziva okomitost nego ortogonalnost. Ta riječ dolazi iz grčkoga ὀρθός, sa značenjem 'ravno', i γωνία, što znači 'kut'.
classification
 

polje: geodezija
grana: kartografija
projekt: Kartografsko-geoinformatički rječnik