struna tražilica

image shadow

okomitost

im. ž. jd.
definicija
 

relacija između pravaca, ravnina ili vektora kojom se utvrđuje da je kut među njima pravi

istoznačnice
 

dopušteni naziv: ortogonalnost

istovrijednice
 

engleski: orthogonality

njemački: Orthogonalität

francuski: orthogonalité

napomena
 
Oznaka je za okomitost ┴. Dva su pravca u ravnini međusobno okomita ako i samo ako su im koeficijenti smjerova recipročni i suprotna predznaka. Pojam okomitosti poopćuje se i na druge matematičke objekte i tada se ne naziva okomitost nego ortogonalnost. Ta riječ dolazi iz grčkoga ὀρθός, sa značenjem 'ravno', i γωνία, što znači 'kut'.
razredba
 

polje: geodezija
grana: kartografija
projekt: Kartografsko-geoinformatički rječnik