struna search engine

image shadow

okomica

noun f. sl.
definition
 

pravac koji s drugim pravcem ili ravninom zatvara pravi kut

equivalents
 

english: normal, perpendicular

german: Senkrechte

french: normale

note
 
Okomica općenito nije isto što i vertikala. U euklidskoj geometriji zadanom točkom prolazi jedna i samo jedna okomica na zadani pravac, odnosno na zadanu ravninu. Udaljenost točke od pravca, odnosno ravnine, jednaka je udaljenosti točke i sjecišta okomice i pravca, odnosno ravnine. Okomica na ravninu okomita je na sve pravce ravnine. Točka u kojoj okomica siječe pravac, odnosno ravninu, naziva se nožištem okomice. Pravac koji s krivuljom ili plohom zatvara pravi kut ne naziva se okomicom nego normalom.
classification
 

polje: geodezija
grana: kartografija
projekt: Kartografsko-geoinformatički rječnik