definition |
načelo na temelju kojega, u područjima koja ne spadaju u njezinu isključivu nadležnost, Unija djeluje samo onda ako ciljeve predloženoga djelovanja ne mogu zadovoljavajuće ostvariti države članice, bilo na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, a mogu, zbog razmjera ili učinaka predloženoga djelovanja, biti bolje ostvareni na razini Unije 
|
context |
Načelo supsidijarnosti ima posebno značenje za procjenu pravnih učinaka akata donijetih od strane Zajednice i sudsku kontrolu njegovih učinaka. Načelo supsidijarnosti može se promatrati i kao posebna pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi određene mjere odnosno pravni akti koje su donijela tijela Zajednice uopće proizvodili svoje učinke sukladno pravu Zajednice.
|
synonyms |
admitted term: supsidijarnost |
equivalents |
english: principle of subsidiarity german: Grundsatz der Subsidiarität french: principe de subsidiarité italian: principio di sussidiarietà |
note |
U odnosu na staru definiciju načela supsidijarnosti iz čl. 5. st. 2. UEZ-a, novi je element jedino pobliža definicija izraza “djelovanje na razini država članica” dodavanjem dijela “bilo na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini”. Novost je i izričito obvezivanje institucija EU-a načelom u smislu Protokola. Naime, čl. 5. st. 3. UEU-a dalje propisuje kako institucije Unije primjenjuju načelo supsidijarnosti na način kako je ono uređeno Protokolom o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te da nacionalni parlamenti osiguravaju poštivanje toga načela u skladu s postupkom propisanim tim Protokolom. Spomenuti Protokol izvorno je usvojen Ugovorom iz Amsterdama s ciljem boljega tumačenja primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, koje je prvi put u Ugovor o EZ-u uveo Ugovor iz Maastrichta. |
classification |
polje: pravo |
source |
source of definition: Konsolidirana verzija Ugovora o Europskoj uniji, OJ C 83/13, 30.3.2010. source of context: Josipović, T. Načela europskog prava u presudama Suda Europske zajednice. Zagreb : Narodne novine, 2005. |
