definition |
apstraktna teorija koja svijet tumači kao racionalno ustrojen sustav sa samoevidentnim i sveprisutnim racionalnim izvorištem istine, a jezik svodi na puko sredstvo kojim se do nje dolazi 
|
equivalents |
english: logocentrism |
subordinate terms |
fonocentrizam |
note |
Naziv je skovao njemački filozof L. Klages dvadesetih godina prošloga stoljeća, a J. Derrida bio je jedan od najgorljivijih protivnika logocentrizma u zapadnjačkoj filozofiji, osobito teorije jezika koja pismo svodi na puki, vanjski dodatak živoj riječi i govoru, koji je pak usredotočen na logos kao svoj izvor, čiji je on tek prijenosnik ili dopuna. |
classification |
polje: interdisciplinarne humanističke znanosti |
source |
source of definition: Encyclopedia of Anthropology / edited by H. James Birx. Thousand Oaks : Sage Publications, Inc., 2006. |
