ležaj

noun m. sl.

definition	strojni element koji se upotrebljava za nošenje, vođenje ili oslanjanje pokretnih dijelova na nepokretne dijelove
context	Ventil ne smije predugo biti zatvoren jer se sva energija, koju lopatice predaju tekućini, troši na zagrijavanje tekućine, pa bi moglo doći do oštećenja brtvi i ležajeva.
synonyms	admitted term: ležište, uporišna površina
equivalents	english: bearing
subordinate terms	gornji ležaj ojnice, klizni ležaj, kuglični ležaj, leteći ležaj, stožasti ležaj, temeljni ležajevi
classification	polje: strojarstvo grana: opće strojarstvo (konstrukcije) projekt: Hrvatsko brodostrojarsko nazivlje
source	source of definition: Tehnički leksikon : A – Ž / glavni urednik Zvonimir Jakobović. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2007. source of context: Kurtela, Ž. Osnove brodostrojarstva. Dubrovnik : Veleučilište u Dubrovniku, 2000.