definicija |
ilokucijski čin kojim govornik najavljuje da će što učiniti |
istovrijednice |
engleski: commissive njemački: Kommissiv, kommissiver Sprechakt francuski: commisif ruski: комиссив švedski: kommissiv |
napomena |
U ostvarenju komisiva govornik se služi glagolima govorenja kojima se izriče jamčenje, obećanje, najava, prijetnja, zaklinjanje itd. Komisiv je govorni čin koji se ne temelji na uvjetu istinitosti jer nema jamstva da će se ono što je obuhvaćeno sadržajem komisiva doista ostvariti. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
