definition |
uređaj koji sprečava pokretanje drugoga uređaja ili njegova dijela iz osnovnoga položaja u kojemu miruje 
|
context |
Prema načinu na koji se ostvaruje sila kočenja, razlikuju se mehanička, aerodinamička, hidraulična i električna kočnica.
|
synonyms |
admitted term: ustavljača |
equivalents |
english: brake |
subordinate terms |
elektromagnetska kočnica, hidraulična kočnica, magnetna kočnica, Pronijeva kočnica, zračna kočnica |
classification |
polje: strojarstvo |
source |
source of definition: Tehnički leksikon : A – Ž / glavni urednik Zvonimir Jakobović. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2007. source of context: Tehnički leksikon : A – Ž / glavni urednik Zvonimir Jakobović. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2007. |
