definition |
ukupnost jezičnih obilježja koja pojedinac zna i koja upotrebljava kao semiotička sredstva u komunikaciji 
|
synonyms |
admitted term: jezični inventar |
equivalents |
english: linguistic repertoire |
note |
Naziv je povezan s novijim tendencijama odbacivanja pojma posebnoga jezika kao zaokruženoga i zatvorenoga sustava (npr. engleski, njemački ili hrvatski jezik) i višejezičnosti kao znanja dvaju ili više takvih sustava. Odnosi se na vrlo varijabilno (i često prilično fragmentarno) diferencijalno znanje različitih jezičnih stilova i registara (bez obzira na njihovu pripadnost "posebnim jezicima") koje pojedinac usvaja (a zatim možda i djelomično zaboravlja) tijekom svojega života u različitim kontekstima. |
classification |
polje: etnologija i antropologija |
source |
source of definition: Blommaert, J. & Backus, A. 2011. Repertoires revisited: ‘knowing language’ in superdiversity. Working Papers in Urban Language and Literacies, paper 67 |
