definition |
obilježje ljudskoga jezika koje omogućuje njegovu strukturnu raščlambu na dvije apstraktne razine 
|
synonyms |
admitted term: strukturna dvojnost, dvojnost jezične strukture |
equivalents |
english: double articulation, duality of patterning |
note |
Prva artikulacija podrazumijeva razlaganje jezičnoga izričaja na najmanje jezične jedinice koje imaju značenje (morfeme), dok se drugom artikulacijom morfemi razlažu na još manje jedinice koje imaju oblik, ali ne i značenje (foneme). Pojam prve i druge artikulacije koje se zajedničkim imenom zovu dvostruka artikulacija uvodi francuski lingvist Andre Martinet. U američkoj literaturi uobičajen naziv je strukturna dvojnost (duality of patterning). |
classification |
polje: etnologija i antropologija |
source |
source of definition: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, 1968. Zagreb: Matica hrvatska |
