direktiva

noun f. sl.

definition	sekundarni izvor prava EU-a obvezujući za svaku državu članicu kojoj je upućen radi rezultata koji je potrebno postići, a odabir oblika i metoda postizanja toga rezultata prepušten je nacionalnim tijelima
context	Direktive su akti općega karaktera koji obvezuju države članice na usklađivanje u propisanome roku. Pritom su države članice obvezane samo u pogledu cilja propisana direktivom, dok su slobodne u odabiru oblika i sredstva za njihovo preuzimanje u nacionalno pravo.
synonyms	not recommended term: smjernica
equivalents	english: directive german: Richtlinie french: directive italian: direttiva
classification	polje: pravo projekt: Hrvatsko nazivlje za pravne pojmove Europske unije
source	source of definition: Pročišćena inačica Ugovora o funkcioniranju Europske unije, OJ C 83/47, 30.3.2010. source of context: Čikara, E. Novosti u razvoju europskog prava zaštite potrošača : Osvrt na Zelenu knjigu o reviziji pravne stečevine na području zaštite potrošača Europske zajednice. // Hrvatska pravna revija. (1)2008.