dielektrik

im. m. jd.

definicija	tvar koja se zbog permanentnih ili induciranih električnih dipola polarizira u električnome polju te prouzročuje da električno polje u dielektriku bude slabije od električnoga polja u vakuumu ili zraku
istovrijednice	engleski: dielectric francuski: diélectrique
razredba	polje: fizika grana: opća i klasična fizika projekt: Izgradnja, odabir i usuglašavanje hrvatskoga nazivlja u fizici
vrela