struna search engine

image shadow

cela

noun f. sl.
definition
 

unutrašnja prostorija svetišta u antičkome hramu u kojoj se nalazi kip božanstva i kojoj može pristupiti samo svećenik tijekom kultnih obreda

vrela
equivalents
 

english: cella

german: Cella

latin: cella

french: cella

italian: cella

note
 
Veličina cele ovisi o proporcijama hrama, koje su različite kod Grka, Etruraca i Rimljana. Zatvorena je zidovima bez prozora, a svjetlost dobiva kroz ulaz koji je spaja s predvorjem. U kršćanstvu naziv označuje samostansku jedinicu za spavanje i rad redovnika.
classification
 

polje: povijest umjetnosti
grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
projekt: Pojmovnik klasične arhitekture