struna search engine

image shadow

briket

noun m. sl.
definition
 

geometrijski definirani oblik tvari ili materijala male mase, približno istoga oblika i izmjera kao gotova tvorevina, koji služi kao materijalni ulaz u proces kalupljenja ili ekstrudiranja

equivalents
 

english: briquet, preform

german: Brikett

french: briquette, produit comprimé

classification
 

polje: kemijsko inženjerstvo
projekt: Elektronički rječnik polimerstva – hrvatsko-englesko-njemački

source
 

source of term: HRN EN ISO 472:2007 Plastika – Rječnik (ISO 472:1999; EN ISO 472:2001)