definition |
grafička tehnika dubokoga tiska koja se izvodi iglom na bakrenoj ploči prevučenoj slojem crnoga voska koja se nakon urezivanja izlaže kemikaliji 
|
equivalents |
english: etching german: Radierung |
note |
Bakropis se razvio u 14. st. iz oružarskoga zanata, a u toj su se tehnici obično izrađivale zemljopisne karte, vedute gradova, knjige iz arhitekture, arheologije i sl. |
classification |
polje: informacijske i komunikacijske znanosti |
source |
source of term: HRN ISO 5127 Informacije i dokumentacija - Terminološki rječnik (ISO 5127:2001) source of definition: Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/ (18. 7. 2018.) |
