izrazpar prikaza (π, λ) koje u generativnoj gramatici proizvodi računski sustav ljudskoga jezika, a u kojemu je π prikaz na posredničkoj razini glasovnoga, a λ na posredničkoj razini logičkoga oblika | filologija |
izrazi pristojnostijezični izrazi ustaljeni u komunikaciji u kojoj se očekuje situacijski primjeren ili društveno prihvatljiv način ponašanja | filologija |
izrezivanjeispadanje samoglasnika u sredini riječi | filologija |
izvanmetričnostnevidljivost glasova ili slogova za metrička pravila | filologija |
izvedenicariječ koja nastaje izvođenjem | filologija |
izvođenjeosnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa i/ili prefiksa nastaju nove riječi | filologija |
izvorsemantička uloga koja označuje početnu točku nekoga lanca radnje | filologija |
izvorna domenadomena koja s pomoću metaforičkoga preslikavanja daje konceptualnu strukturu ciljnoj domeni u teoriji konceptualne metafore | filologija |
izvorna govornicagovornica nekoga jezika kojoj je taj jezik materinski i glavni | filologija |
izvorni govornikgovornik kojega jezika kojemu je taj jezik materinski i glavni | filologija |
