dvociljni rječnikdvojezični rječnik u kojemu su oba jezika i početni i ciljni | filologija |
dvodijalektnostsposobnost govornika da se služi dvama dijalektima određenoga jezika | filologija |
dvoglasspoj dvaju samoglasnika kod kojih oba dijela pripadaju istomu slogu, ali je nosilac sloga samo jedan, a drugi se po izgovoru približava suglasniku | filologija |
dvojezična govornicaženska osoba koja govori dva usvojena jezika | filologija |
dvojezični govornikosoba koja govori dvama usvojenim jezicima | filologija |
dvojezičnostsposobnost govornika da se služi dvama jezicima | filologija |
dvojinagramatička potkategorija unutar kategorije broja koja označuje dva predmeta, pojma, bića, dvije pojave, osobe | filologija |
dvokulturnostpoistovjećivanje pojedinca s dvjema kulturama | filologija |
dvoprijelazna konstrukcijakonstrukcija u kojoj se nalazi glagol s dvama objektima | filologija |
dvoslovznak za glas sastavljen od dvaju slova | filologija |
