Pomoć ?
© 2011 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
© Nina Đurđević / Cropix
apozicijanesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju | filologija |
apozicijska rečenicazavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto apozicije u osnovnoj surečenici, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se apozicija odnosi prema imenskoj riječi koju određuje | filologija |
apsolutna konstrukcijakonstrukcija koja označuje autonomnu tematsku relaciju koja ne uključuje eksplicitnu referenciju na uzrok koji je doveo do kodiranoga stanja | filologija |
apsolutna kronologija glasovnih promjenasmještanje glasovnih promjena u objektivno, fizičko vrijeme | filologija |
apsolutni prostorni sustavsustav prostornih naziva čija interpretacija ne ovisi o točki gledišta ili mjestu na kojemu se govornik nalazi | filologija |
apstrahiranjeparametar žarišne prilagodbe koji određuje koliko je opis scene detaljan ili specifičan | filologija |
apstraktni padežpadež koji imaju imenske skupine u svim jezicima bez obzira na to je li taj padež morfološki ostvaren | filologija |
arabicapismo koje su bosanskohercegovački muslimani upotrebljavali za pisanje vjerskih, književnih i prosvjetnih tekstova na materinskome jeziku, a koje se temeljilo na arapskome pismu | filologija |
arbitrarnostproizvoljnost veze između označenoga u izvanjezičnoj zbilji i leksema označioca | filologija |
argumentskupina propozicija koje slijede jedna iz druge, a koje su korištene da budu temelj istinitosti zaključka i da ga podupiru | filologija |