ispadanje suglasnikaglasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama | filologija |
istinosnouvjetna semantikateorija značenja koja pretpostavlja da odrediti značenje rečenice znači odrediti nužne i dovoljne uvjete pod kojima je ta rečenica istinita | filologija |
istodobna dvojezičnostdvojezičnost koja nastaje kad je govornik od rođenja izložen dvama jezicima | filologija |
istoredni pojampojam koji se nalazi na istoj razredbenoj razini s kojim drugim pojmom | filologija |
istovrijednicaleksička jedinica ciljnoga jezika čije značenje odgovara značenju jedinice izvornoga jezika | filologija |
istovrijednostodnos među jedinicama razičitih jezika koje označuju isti pojam | filologija |
istoznačnicariječ koja ima različit izraz, a isti sadržaj kao i koja druga riječ | filologija |
Ivšićev zakonpravilo prema kojemu je neoakut nastao pomicanjem silaznoga naglaska s unutarnjega sloga na prethodni slog | filologija |
izbačajnikpregradni glas koji se oblikuje istiskivanjem zračne struje iz grkljana | filologija |
izbornikprikaz na početku dugih rječničkih članaka koji sažeto navodi značenja natuknice s pomoću kratkih definicija | filologija |
