elektrolitotopina soli ili drugih kemijskih spojeva koja vodi električnu struju | fizika |
elektrolitska disocijacijaraspad neutralnih molekula na pozitivno nabijene ione i negativno nabijene ione u otopini nekoga kemijskog spoja i njihovo razdvajanje | fizika |
elektrolitski kondenzatorkondenzator u kojemu se između metalne obloge i vodljivoga gela nalazi tanki sloj dielektrika, koji je dobiven elektrolitskim taloženjem | fizika |
elektrolizaproces rastavljanja neutralnih kemijskih spojeva na dijelove koji se događa pri disocijaciji molekula izazvanoj djelovanjem električnoga polja | fizika |
elektroluminiscencijaluminiscencija u kojoj se tvar pobuđuje električnom strujom ili jakim električnim poljem | fizika |
elektromagnetzavojnica od izolirane vodljive žice kojom teče električna struja, unutar koje se stvara jako magnetsko polje | fizika |
elektromagnetizamgrana klasične fizike koja tumači uzroke i uzajamnu povezanost električnih i magnetskih pojava | fizika |
elektromagnetska indukcijapojava pri kojoj se na krajevima vodiča u promjenjivome magnetskom polju inducira elektromotorni napon koji je razmjeran brzini promjene magnetskoga toka | fizika |
elektromagnetskikoji se odnosi na polja, sile i druge pojave prouzročene gibanjem električnih naboja i promjenama električnih i magnetskih polja koje su opisane Maxwellovim jednadžbama u okviru teorije elektromagnetizma | fizika |
elektromagnetski spektarneprekidni niz valnih duljina, odnosno frekvencija elektromagnetskih valova, koji se proteže od radijskih frekvencija 103 Hz i valnih duljina u vakuumu 105 m do gama-zračenja s frekvencijama 1022 Hz i valnim duljinama oko 10-14 m | fizika |
