izgovorna šupljinaprostor iznad grkljana ispunjen zrakom i omeđen izgovornim organima | filologija |
izgovorni organiorgani iznad grkljana koji reguliraju zračnu struju pojačavajući, prigušujući i stvarajući govorni zvuk u svrhu proizvodnje govora | filologija |
izjavna rečenicarečenica kojom se što izjavljuje | filologija |
iznimno padežno označivanjesvojstvo glagola da padežno obilježi subjekt svoje infinitivne dopune ili dopunske male surečenice, a da ga pritom tematski ne obilježi | filologija |
izoleksacrta na lingvističkoj karti koja povezuje mjesta ili područja u kojima se upotrebljava ista riječ | filologija |
izostavnikpravopisni znak koji se piše umjesto izostavljenoga slova | filologija |
izravni objektobjekt koji je u besprijedložnome akuzativu ili slavenskome ili dijelnome genitivu koji se može zamijeniti akuzativom | filologija |
izravno prevođenjeprevođenje s jednoga jezika na drugi bez jezika posrednika | filologija |
izrazpar prikaza (π, λ) koje u generativnoj gramatici proizvodi računski sustav ljudskoga jezika, a u kojemu je π prikaz na posredničkoj razini glasovnoga, a λ na posredničkoj razini logičkoga oblika | filologija |
izrazi pristojnostijezični izrazi ustaljeni u komunikaciji u kojoj se očekuje situacijski primjeren ili društveno prihvatljiv način ponašanja | filologija |
