glasovni oblikposrednička prikazna razina između računskoga sustava ljudskoga jezika i artikulacijsko-percepcijskoga sustava koja sadržava obavijesti važne za izgovor izraza | filologija |
glasovni pomakviše međusobno ovisnih glasovnih promjena koje obično imaju dalekosežan utjecaj na cjelokupni fonološki sustav jezika | filologija |
glasovni zakonpravilo s pomoću kojega se odraz može jednoznačno izvesti iz izvornoga glasa | filologija |
glavna sklonidbanekadašnja sklonidba imenica muškoga i srednjega roda imenica *o-osnova i *jo-osnova te imenica ženskoga roda *a-osnova i *ja-osnova, koja obuhvaća i imenice muškoga roda na -a | filologija |
glavna surečenicanezavisna osnovna surečenica, osnovna surečenica koja nije zavisna surečenica u odnosu na koju drugu osnovnu surečenicu | filologija |
glavni brojbroj kojim se označuje koliko čega ima | filologija |
glavni jezikjezik koji pojedincu služi kao najčešće sredstvo sporazumijevanja | filologija |
glosaobjašnjenje manje poznate ili teže razumljive riječi u nekome tekstu | filologija |
glosarzbirka tumačenja manje poznatih ili nejasnih mjesta ili riječi u nekome rukopisu ili kodeksu | filologija |
glotodidaktikapodručje primijenjene lingvistike koje se sastoji od psiholingvistike, sociolingvistike i pedagogije i na kojemu se temelji usvajanje inoga jezika u obrazovnome sustavu | filologija |
