fonološka kompetencijapoznavanje te sposobnost percepcije i produkcije fonema, alofona, fonetskih obilježja po kojima se razlikuju, fonetskoga sastava riječi, rečenične fonetike, naglaska i ritma rečenice, intonacije, fonetske redukcije, redukcije samoglasnika, naglašenih i nenaglašenih slogova, asimilacije, elizije | filologija |
fonološka prilagodbazamjena fonema jezika davaoca fonemima jezika primaoca radi uklapanja u fonološki sustav jezika primaoca | filologija |
fonološka svjesnostučenička svijest o tome da se riječ sastoji od glasova i sposobnost izdvajanja glasova u riječi, prepoznavanja riječi koje se rimuju i sl. | filologija |
fonološkikoji vodi računa o izgovoru | filologija |
fonološki polfonološka struktura neke jezične jedinice | filologija |
fonološki uvjetovana glasovna promjenaglasovna promjena u kojoj zbog fonoloških razloga dolazi do pravilne zamjene jednoga glasa drugim | filologija |
fonološko pravopisno načelopravopisno načelo u kojemu se slijedi izgovor, tj. u pismu se provode glasovne promjene na granici morfema | filologija |
fonotaktikapodručje fonologije koje proučava pravila kombinacije glasova u pojedinome jeziku | filologija |
forenzička fonetikapodručje fonetike koja obuhvaća prepoznavanja, identifikaciju i profiliranja govornika, fonetsku transkripciju te određivanje autentičnosti snimke | filologija |
forenzička lingvistikajezikoslovno područje koje primjenjuje jezično znanje na pravno i istražiteljsko područje | filologija |
