imenska osnovaleksički morfem u osnovi imena | filologija |
imenska skupinasintaktička skupina čija je glava imenica | filologija |
imenski predikatpredikat izrečen pomoćnim glagolom ili glagolom koji označuje da se subjektu što pripisuje i imenskom riječju | filologija |
imenjakmuška osoba koja ima isto osobno ime kao i druga muška osoba | filologija |
imperativglagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba | filologija |
imperfektprošlo nesvršeno glagolsko vrijeme | filologija |
implicitni performativperformativ kojim se ne upućuje izravno na činjenje kakve radnje, nego se radnja samo čini | filologija |
indikativglagolski način kojim se izriče ili poriče tvrdnja | filologija |
individualni antroponimsvaka vrsta imena koja se odnosi na jednoga čovjeka | filologija |
indoeuropski jezicijezična porodica čiji su se jezici izvorno govorili od sjevera Indije do krajnjega zapada Europe, pa su po tome i dobili ime | filologija |
