ekspresivilokucijski čin kojim govornik izražava svoj odnos prema komu ili čemu | filologija |
ekspresivna funkcija jezikafunkcija jezika kojom se izražava govornikov subjektivni odnos prema sadržaju poruke ili sugovorniku | filologija |
ekspresivna funkcija tekstafunkcija teksta kojemu je temeljna značajka stil kojim je pisan | filologija |
ekstenzijakategorizacijski odnos koji se uspostavlja između prototipnih i rubnih značenja koja elaboriraju neku shemu | filologija |
ekvivalentnostsvojstvo prijevoda da su jezične, paradigmatske, stilske i tekstne značajke polaznoga teksta očuvane u ciljnome tekstu | filologija |
elaboracijaodnos u kojemu jedna semantička struktura specificira općenitiju ili shematičniju semantičku strukturu | filologija |
elativpridjevni stupanj koji se tvori dodavanjem prefiksa pre- pozitivu, kojim se izriče pretjerana zastupljenost kojega svojstva ili zastupljenost svojstva veća od očekivane ili uobičajene | filologija |
elektrolaringografijainstrumentalna fiziološka metoda koja bilježi zvučne valove koji pokazuju stupanj otvora i vibriranja glasnica tijekom glotalnoga ciklusa | filologija |
elektromagnetska artikulografijainstrumentalna fiziološka metoda kojom se dobivaju podatci o brzini pokreta aktivnih izgovornih organa i promjenama oblika vokalnoga trakta | filologija |
elektromiografijainstrumentalna fiziološka metoda koja bilježi mišićnu aktivnost tijekom govora mjerenjem električnoga potencijala | filologija |
