dopreporodna gramatikahrvatska gramatika čiji je metajezik ili jezik objekt jedan od hrvatskih književnih jezika koji prethode suvremenomu hrvatskom standardnom jeziku štokavske osnovice | filologija |
dopunanezavisni član konstrukcije koji elaborira semantičku podstrukturu odrednika profila kao zavisnoga člana | filologija |
dopunaobvezna jezična jedinica kojoj druga jezična jedinica otvara mjesto u rečenici | filologija |
dopunakonstituent koji je spojen kao sestra glave proširujući na taj način glavu u veću strukturu | filologija |
dopunjačka skupinasintaktička skupina čija je glava dopunjač | filologija |
dopunjački prostorprostor lijevo od subjekta u prikazu rečenične strukture u kojemu su kodirani kontekstni odnosi | filologija |
dopusna rečenicapriložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake dopuštanja osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka dopuštanja odnosi prema predikatu | filologija |
dopušteni nazivnaziv koji se s obzirom na terminološka načela ne smatra najboljim nazivom za određeni pojam, ali se najčešće zbog proširenosti u uporabi smatra da njegovu uporabu treba dopustiti | filologija |
doseljenički jezikjezik kojim u određenoj zemlji govori veći broj nedavno doseljenih stanovnika | filologija |
doslovni prijevodprijevod kojim se čuva formalna struktura izvornika | filologija |
