jednačenje samoglasnikapojava u kojoj dolazi do jednačenja samoglasnika zbog sažimanja dvaju samoglasnika u jedan |
filologija |
jedninagramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o jednome primjerku onoga što označuje ta riječ |
filologija |
jednojezična govornicagovornica koja je usvojila samo jedan jezik |
filologija |
jednojezični govornikgovornik koji je usvojio samo jedan jezik |
filologija |
jednojezičnostsposobnost govornika da se služi samo jednim jezikom |
filologija |
jednokulturnostpoistovjećivanje pojedinca s jednom kulturom, kulturom materinskoga ili prvoga jezika |
filologija |
jednorječankoji se sastoji od jedne riječi |
filologija |
jednoslovznak za jedan glas sastavljen od jednoga slova |
filologija |
jednosmjerni rječnikdvojezični rječnik koji je namijenjen izvornim govornicima jednoga jezika koji uče drugi jezik |
filologija |
jednosmjernost preslikavanjaasimetričnost konceptualizacije s pomoću konceptualne metafore u smislu da se uvijek ciljna domena razumijeva s pomoću izvorne, a ne obrnuto |
filologija |