utjelovljena konstrukcijska gramatikakonstrukcijska gramatika koja je primarno usmjerena pitanju odnosa konstrukcija nekoga jezika s utjelovljenom spoznajom u procesu razumijevanja jezika te pitanju kako konstrukcije pridonose simulaciji | filologija |
utjelovljena spoznajakognitivni pristup spoznaji koji tvrdi da ljudski um i ljudska konceptualna organizacija proizlaze iz specifičnih načina na koje naša ljudska tijela uzajamno djeluju s okolinom koju nastanjujemo te su stoga koncepti i način njihove organizacije u našemu umu određeni prirodom našega utjelovljenog iskustva | filologija |
utjelovljeno iskustvopristup iskustvu koji tvrdi da je ljudski pogled na svijet specifičan za našu vrstu jer je determiniran prirodom našega fizičkog tijela | filologija |
utjelovljenostfiziološke i anatomske značajke specifične za pojedinu vrstu | filologija |
uvećanicaizvedenica koja označuje da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko | filologija |
uvjeravanjeuporaba jezičnih sredstava radi navođenja slušatelja na prihvaćanje mišljenja koje govornik zastupa ili koje govorniku donosi korist | filologija |
uvjetna rečenicapriložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake uvjeta osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka uvjeta odnosi prema predikatu | filologija |
uvjetnodopusna rečenicadopusna rečenica kojom se izriče da se što dopušta unatoč kakvu uvjetu | filologija |
uzajamnopovratni glagolglagol koji kao jedan element sadržava česticu se i označuje radnju koju vrše najmanje dva subjekta jedan na drugome | filologija |
uzorak distribucijeshematska kategorija konfiguracijskoga sustava koja se odnosi na način distribucije tvari u prostoru i način distribucije djelovanja u vremenu | filologija |
