slogotvorni suglasniksuglasnik koji može biti nosilac sloga | filologija |
slogovna harmonijaopća tendencija u praslavenskome da suglasnik i samoglasnik koji su u neposrednome susjedstvu teže tomu da budu oblikovani što je moguće bliže jedan drugomu | filologija |
slovkanječitanje čega slovo po slovo ili izgovaranje čega glas po glas | filologija |
slovografički znak kojim se zapisuje glas | filologija |
slovopisno ujednačivanjenastojanje da se slovopis uredi tako da istomu grafemu odgovara uvijek isti fonem | filologija |
složena dvojezičnostdvojezičnost koja nastaje kad je govornik ovladao dvama jezicima istodobno prije šeste godine | filologija |
složena metaforametafora koja je povezana s općenitijim metaforama najčešće tako da je izvorna ili ciljna specifikacija najmanje jedne metafore ili se može razložiti na više primarnih metafora | filologija |
složena rečenicarečenica u kojoj se osnovno jezično ustrojstvo pojavljuje u najmanje dvjema surečenicama | filologija |
složeni glagolski oblikglagolski oblik koji se sastoji od pomoćnoga glagola i glagolskoga oblika glavnoga glagola | filologija |
složeni nazivnaziv koji označuje jedan pojam, a sastoji se od terminološki i sintaktički povezanih naziva i riječi | filologija |
