primjerenost jezične uporabesvojstvo iskaza da s obzirom na propoziciju, namjeru i učinak bude prilagođen komunikacijskoj svrsi, primatelju i društvenomu kontekstu u kojemu se ostvaruje | filologija |
prirodni jezikjezik koji jest ili je bio čiji materinski jezik | filologija |
privrženost jezikupozitivan odnos govornika prema svojemu materinskom jeziku | filologija |
procedura za identifikaciju metaforaeksplicitna metoda pouzdane identifikacije metaforički upotrijebljenih riječi u diskursu | filologija |
processemantički pol glagola koji označuje relaciju koja kognitivnom operacijom sekvencijskoga promatranja uključuje konceptualizaciju pojedinačnih etapa radnje u nekome poimanom vremenu | filologija |
profesijski nazivnaziv s pomoću kojega se označuje osoba, muškarac ili žena koji imaju određenu profesiju ili obavljaju određeni posao | filologija |
profilsemantički istaknuta podstruktura u odnosu na bazu s kojom tvori značenje neke predikacije | filologija |
progresivna koartikulacijakoartikulacija u kojoj glas utječe na glas nakon njega | filologija |
progresivna palatalizacijapalatalizacija kod koje je prvi fonem djelovao na drugi | filologija |
promjenjiva riječriječ koja se može mijenjati po oblicima | filologija |
