priložna oznakasamostalni rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a izriče okolnosti vršenja glagolske radnje | filologija |
priložna rečenicazavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka odnosi prema predikatu | filologija |
priložna skupinasintaktička skupina čija je glava prilog | filologija |
primarna domenadomena koja se prva aktivira pri interpretaciji značenja nekoga pojma | filologija |
primarna metaforametafora koja se temelji na izravnim korelacijama između subjektivnoga i senzorno-motoričkoga iskustva u iskustvenim scenarijima koji se ponavljaju | filologija |
primarna prilagodbaprilagodba posuđenice u sustav jezika primaoca | filologija |
primarni jezikjezik koji je pojedincu glavno i najlakše sredstvo komunikacije | filologija |
primateljsemantička uloga kojom se označavaju ljudski entiteti koji nešto primaju ili dobivaju | filologija |
primateljsudionik u komunikaciji koji prima i dekodira poruku | filologija |
primijenjeno jezikoslovljejezikoslovno područje koje se bavi primjenom jezikoslovnih teorija i spoznaja u stvarnoj komunikacijskoj situaciji | filologija |